Na poziv srednjoškolaca iz Novog Sada, učenici Valjevske gimnazije, njih 76, od prvog do četvrtog razreda, dvoje profesora, nekoliko učenika iz Tehničke, Medicinske i Muzičke škole, građani, studenti, ali i gosti koji su u naš grad stigli iz Čačka, Užica, Gornjeg Milanovca, Kraljeva, Lajkovca, Mionice, krenuli su jutros, nešto posle 10 sati put Novog Sada gde će u subotu 26. aprila biti održan veliki skup. Odmah po polasku od Valjevske gimnazije otišli su do Pokrovske crkve gde su uz molitvu i blagoslov sveštenika Darka Đurđevića ispraćeni na put.

Rutu do „srpske Atine“, dugu oko 150 km, oni bi trebalo da pređu za četiri dana i to u deonicama do Koceljeve prvog dana, zatim do Šapca drugog dana, do Rume trećeg i najzad do Novog Sada.
Lazar Petrović, učenik trećeg razreda Valjevske gimnazije prirodno-matematičkog smera, koji je već učestvo vao u pešačkom maršu od Valjeva do Beograda, a potom išao i sa biciklistima do Novog Pazara, otkrio je pred polazak šta su to najveći izazovi koji su pred njima.
„Ovo je jedna od najzahtevnijih ruta koje su do sada sprovođene zbog toga što teren nije odgovarajući, ima dosta uzbrdica, a tu je i Fruška gora koju moramo preći četvrtog dana. Prolazićemo uglavnom kroz sela, nećemo ići glavnim putevima. Najvažnije je u ovome biti psihički spreman, fizička spremnost odnosno nespremnost se nekako i nadoknadi. Ali uvek imamo veliku podršku građana i dovoljno je da vidimo da ljudi izlaze iz svojih kuća, nude nam hranu, piće, pozdravljaju nas, daju nam podršku i to je ono što nam vraća snagu i daje energiju da nastavimo dalje“, otkriva Lazar koji je jedan od 160 učesnika ovog pohoda ka Novom Sadu, među kojima osim Valjevaca ima i Čačana, Užičana, Milanovčana, Kraljevčana, Lajkovčana, Mioničana i stanovnika drugih mesta koji su veče pred put stigli u Valjevo kako bi im se pridružili.
Prva pauza koju su napravili bila je u Brankovini, a kako ističe naš sagovornik, u planu je da se u svakom većem selu napravi pauza, uz obavezan pomen stradalima u Novom Sadu, svakog dana u 11.52.
Svesni da im vremenske prilike neće baš ići na ruku, Lazar dodaje da ih to neće zaustaviti da stignu do cilja. Kaže da je sve obezbeđeno, i hrana, i piće, lekovi, prva pomoć, a volje i motiva imaju na pretek!
Srećan put!
B. M.