Šesnaest godina novinarskog praćenja postupaka sudske rehabilitacije i sudbina ljudi koji su nakon Drugog svetskog rata bili izloženi političkoj represiji zbog neslaganja sa tadašnjom vlašću pretočeno je u knjigu „Prepolovljeni život” valjevskog novinara Slobodana Ćirića. Knjiga, u izdanju Matične biblioteke, u suizdavaštvu sa Klubom „Ars Nova”, premijerno je predstavljena na ovogodišnjem Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga. Autor je u periodu od 2007. do 2023. godine pratio postupke rehabilitacije pred Višim sudom u Valjevu, a novinske tekstove, dokumentaciju i svedočenja nastala tokom tog perioda objedinio u publikaciji koja obuhvata 44 predmeta rehabilitacije. Nakon premijernog predstavljanja na Sajmu knjiga, promocija knjige očekuje se uskoro i u Valjevu.

„Moja jedina „ideologija” su istina i pravda”
Autor Slobodan Ćirić naglasio je da nema književnih ambicija, već da je knjigu zamislio kao zbirku novinskih tekstova koje je objavljivao od 2007. do 2023. godine, najvećim delom u valjevskom nedeljniku „Napred”, u kojem je zaposlen, dok su tri teksta objavljena u „Politici”, čiji je dopisnik od 2016. godine.
Objasnio je da je ideja o nastanku knjige začeta 2012. godine, nakon objavljivanja publikacije „Ponovo rođeni, ponovo dostojni”, koja je sadržala rešenja o rehabilitacijama pred Višim sudom u Valjevu. Želeo je da buduće izdanje, pored sudskih odluka, obuhvati i novinarske priče o podnosiocima zahteva za rehabilitaciju, kao i svedočenja pojedinih rehabilitovanih osoba koje su tada još bile žive. Knjiga je koncipirana u dva dela: prvi obuhvata tekstove o rehabilitacijama pred Višim sudom u Valjevu iz perioda od 2007. do 2014. godine, dok drugi donosi hronologiju desetogodišnjeg sudskog postupka rehabilitacije Nikole Kalabića, od 2012. do 2023. godine.
„Moja jedina ambicija u ovom poduhvatu svodila se i svodi se na dve jednostavne, a mnogo teške reči – istina i pravda. To je nekako i sadržaj jedine „ideologije” za koju sam se borio celog života i tokom celokupne novinarske karijere. Nekad sa više, nekad sa manje uspeha, ali borio sam se, borim se i boriću se. Dakle, u ovim pričama sam samo tragao za istinom i pravdom. Koliko sam uspeo, oceniće svako ko bude pročitao sve ili neke od ovih tekstova”, kazao je Ćirić.

„Opomena budućim generacijama”
Govoreći o ljudima čije je sudbine zabeležio u publikaciji, istakao je da mnogi od njih nikada nisu dobili priliku da pred sudom iznesu svoju odbranu.
„Pre bilo kakvog utvrđivanja krivice optuženi ima neprikosnoveno pravo na odgovarajuću pravnu proceduru. Nesrećni junaci ove knjige nikada to pravo nisu dobili ili, ako i jesu, to je više ličilo na improvizovanu predstavu sa unapred poznatim ishodom – Kriv je!”, naveo je Ćirić.
Posebno je naglasio da sudske rehabilitacije, osim što predstavljaju određenu satisfakciju porodicama žrtava, nose i važnu poruku za buduće generacije.
„Rešenja o rehabilitacijama onih koji su osuđeni u imitacijama sudskih procesa ili jednostavno pogubljeni bez gubljenja vremena na pravne formalnosti ostaju kao kakva-takva uteha njihovim porodicama, ali i kao žestoka opomena, upozorenje svima nama. Da nikada ne izrodimo vlast koja će dozvoliti da se nešto slično ponovi”, poručio je autor.

„Ova knjiga je jedinstvena u Srbiji”
O značaju knjige i autorovom dugogodišnjem novinarskom radu govorio je prof. dr Dragan Obradović, recenzent knjige i sudija Višeg suda u Valjevu u penziji, koji je sa Ćirićem profesionalno sarađivao tokom gotovo čitavog perioda primene zakona o rehabilitaciji u Srbiji. Prema njegovoj oceni, posebnost ove publikacije ogleda se u tome što je jedan novinar sa izuzetnom pažnjom i kontinuitetom pratio postupke rehabilitacije, beležeći sudbine ne samo poznatih ličnosti već i običnih ljudi iz svih delova Kolubarskog okruga.
„Slobodan sam da kažem, ova knjiga je jedinstvena u Srbiji. Bio sam u prilici da kontaktiram sa kolegama iz svih delova Srbije, iz nadležnih okružnih, odnosno viših sudova koji su postupali po predmetima rehabilitacije. Osim najpoznatijih predmeta rehabilitacije u Srbiji, ni u jednom drugom gradu nisam dobio informaciju od kolega sudija da je neki novinar sa takvom pažnjom pratio suđenja po podnetim zahtevima za rehabilitaciju, bez obzira na to o kom licu se radi”, istakao je Obradović.
Govoreći o sadržaju knjige, Obradović je ukazao na različitost životnih priča i okolnosti koje su dovele do političkog progona ljudi čije su sudbine zabeležene u publikaciji. Kako je naveo, među njima su maloletnici, bračni parovi, roditelji i deca, ljudi različitih zanimanja i društvenog položaja, koji su nakon Drugog svetskog rata bili izloženi političkom progonu. Neki su osuđivani zbog pripadnosti ili navodne povezanosti sa četničkim pokretom, pomaganja njegovim pripadnicima ili porodičnih veza sa njima, dok su drugi bili progonjeni zbog podrške Rezoluciji Informbiroa. Ukazao je i na to da su mnogi od njih osuđivani bez suđenja ili u postupcima koji nisu pružali osnovne pravne garancije, a da je konfiskacija imovine bila jedna od čestih posledica takvih odluka.
„Najmanji zajednički imenitelj u svim tim slučajevima bio je: proglašeni su za narodne neprijatelje! Neki od tih ljudi čija je rehabilitacija tražena osuđeni su bez suđenja i streljani, neki su osuđeni u provizornim sudskim procesima na smrtne kazne koje su potom zamenjene dugogodišnjim kaznama zatvora. Ali u tim slučajevima bio je još jedan zajednički imenitelj – konfiskovana je imovina narodnih neprijatelja!”, naveo je Obradović.

„Potresna svedočenja koja se ne zaboravljaju”
Posebnu vrednost Ćirićevih tekstova, prema rečima recenzenta, predstavljaju svedočenja članova porodica koji su dočekali rehabilitaciju svojih najbližih, kao i beleženje njihovih reakcija na sudske odluke. Kao sudija koji je neposredno učestvovao u tim postupcima, Obradović je imao priliku da prisustvuje trenucima koji su za porodice, posle decenija čekanja, imali poseban značaj.
„Neke od tih sudbina lično sam slušao i video u sudnici, kako su proživljavali članovi njihovih porodica tokom postupaka i kako su se ponašali nakon objavljivanja odluke kojom je njihov srodnik – otac, majka, brat, sestra – rehabilitovan! Te potresne scene su mi lično urezane u pamćenje do danas! I to je Slobodan Ćirić najvernije, koliko je to moguće, preneo u ovoj knjizi”, rekao je Obradović.
Drugi deo knjige posvećen je postupku rehabilitacije Nikole Kalabića, komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini, koji je trajao od 2013. do 2023. godine. Ćirić je pratio ročišta, saslušanja stranaka, svedoka i stručnih svedoka – istoričara, kao i sve značajnije faze tog sudskog postupka. U svojim tekstovima beležio je i reagovanja na prvobitnu odluku o rehabilitaciji, žalbu Višeg javnog tužilaštva u Valjevu, odluku Apelacionog suda u Beogradu kojom je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, kao i nastavak postupka.
Obradović je istakao da je okončanjem ovog predmeta u proleće 2023. godine završen i poslednji nezavršeni postupak rehabilitacije pred Višim sudom u Valjevu.
„Predmet rehabilitacije Nikole Kalabića označio je i da je pred Višim sudom u Valjevu okončan i poslednji nezavršeni postupak po zahtevu za rehabilitaciju nekog lica! Ali istovremeno označio je i početak priprema Slobodana Ćirića za izdavanje jedne ovakve knjige. Naime, trebalo je iz obilja materijala odabrati jedan broj predmeta po različitim osnovama rehabilitacije za jedno ovakvo izdanje. Sa kolikom ozbiljnošću je tome pristupio vidi se iz podatka da ova knjiga izlazi 2026. godine, posle skoro tri i po godine od poslednjeg završenog predmeta u vezi sa ovim postupcima pred Višim sudom u Valjevu – 20 godina posle donošenja i početka primene prvog Zakona o rehabilitaciji”, rekao je Obradović.

Objavljivanjem knjige „Prepolovljeni život”, Matična biblioteka „Ljubomir Nenadović” daje prostor novinskim tekstovima nastajalim tokom šesnaest godina da postanu dostupno i trajno svedočanstvo o ljudima i događajima iz prošlosti valjevskog kraja. Ovakvim izdanjima Biblioteka potvrđuje svoju posvećenost istraživanju, dokumentovanju i očuvanju zavičajne istorije, a predstavljanjem svoje izdavačke produkcije na Beogradskom sajmu knjiga, gde je prošle godine prvi put nastupila kao samostalni izdavač, omogućava da ova svedočanstva stignu i do šire čitalačke javnosti.





