Radionicom psihosocijalne podrške, uz poštovanje protivepidemijskih mera, Udruženje slabovidih i slepih Grada Valjeva obeležilo je 15. oktobar – Svetski dan slepih i slabovidih osoba (Dan belog štapa). Radionica je održana u okviru projekta „Sveobuhvatna psihosocijalna podrška osobama sa invaliditetom u redovnim kao i u vanrednim okolnostima usled pandemije KOVID-19“, podržanom na konkursu Grada Valjeva iz oblasti zaštite lica sa invaliditetom. Ciljevi su razbijanje stereotipa i predrasuda prema osobama sa invaliditetom, proces inkluzije i uključenje u društvene tokove.

Clanovi-udruzenja-zajednicka

Udruženje radi otežano, ali uspeva da funkcioniše prilagođavajući se uslovima pandemije, kaže stručni saradnik udruženja Katarina Pašić: „Ovaj dan je, pre svega, bitan za ljude sa oštećenjem vida, ali i za donosioce odluka i za širu javnost, kako bismo ih još jednom podsetili da među nama žive ljudi koji imaju težak invaliditet, a suočavaju se sa velikim problemima i preprekama – kako u lokalnoj zajednici, tako i na nacionalnom nivou. Odnosi se to na ostvarenje njihovih prava u sistemu socijalne zaštite, penzijsko-invalidskom osiguranju, zapošljavanju, pristupačnosti itd.“

Katarina-Pasic

Psihosocijalnu podršku sprovode psiholog Kaja Jovanović i socijalna radnica Tijana Ristivojević. „Realizujemo jednom nedeljno dvočasovne radionice psihosocijalne podrške o temama koje izaberu članovi udruženja, oko čega uvek imamo saglasnost i obostrano zadovoljstvo. Ove godine smo imali i dva celodnevna izleta na kojima smo obilazili etno-sela, bili gosti jedne porodice, imali divno druženje, ali smo održali i psihosocijalne radionice. Bio je to poseban doživljaj za sve članove. Živa reč u ovom trenutku mnogo znači, jer se dotičemo tema koje su im bitne, produbljujemo ih, što ih osnažuje za dalje kretanje kroz život“, ističe Kaja Jovanović.

Ivana-Ristivojevic-i-Kaja-Jovanovic

Prethodne dve godine udruženje je radilo projekat „Korak ka socijalnom preduzetništvu“, baziran na radno-okupacionim aktivnostima, kreativnim radionicama i institucionalnoj održivosti, ističe Katarina Pašić. „Pandemija nas je sprečila da realizujemo sve te aktivnosti na putu ka socijalnom preduzeću. Brzo smo se prilagodili tako što smo počeli da radimo u manjim grupama, intenzivirali individualni rad sa članovima, materijal za radionice su nosili kući pa sami i uz pomoć porodice pravili predmete, psihološko savetovalište smo u špicevima epidemije takođe preusmerili na individualni rad, preko telefona i interneta. Najbitnije je da psihosocijalna podrška nije izostala.“

Facebook komentari