Među retkim kolekcionarima minerala u Srbiji je naš Valjevac, ugledni pravnik, diplomata i književnik Saša Obradović. On smatra da minerali potvrđuju naučne dokaze da iz nečeg nevidljivog ljudskom oku, kao što je haos elementarnih čestica, može da nastane uređen svet, ali i da lepotom svojih oblika i boja minerali pozitivno utiču na čoveka.

Pojava je marginalna, ali u suštini globalna, čitava jedna industrija je danas zasnovana na kolekcionarstvu, kaže Saša Obradović.
“Za svet minerala zainteresovao sam se relativno skoro, pre oko šest godina, a kada se ja za nešto zainteresujem to, otprilike, izgleda ovako. Bilo je to u Sankt Peterburgu, gde smo supruga i ja boravili, gde su mi pažnju privukli ogromni stubovi od malahita u Isakijevskom saboru. Zapitao sam se, eto, ja sam književnik iz Srbije, a ne znam ni šta znači ta reč malahit koja je ista i na srpskom i na engleskom, pa čak i na finskom jeziku, gde sam tada bio u diplomatiji kao ambasador”, objašnjava Obradović.

Obradović kaže da njegova kolekcija minerala nije preskupa, ali da, ipak, predstavlja jednu vrednost i nešto što je uniktno, kao i svaka kolekcija.
“Dva kamena nikada nisu ista, za razliku od kolekcionara, koji su uglavnom uvek isti. U ovoj kolekciji nalaze se primerci minerala iz celog sveta, najviše iz Kine, Maroka Južne Afrike, iz zemalja koje su zapravo i centri tih retkih minerala. Rretkih u smislu da se tamo pronalaze tako lepi kristali koji imaju određen oblik, određenu boju, pljosni, ivice…”, pojašnjava Obradović.

Priča nam da se kupovina obavlja, najčešće, preko pouzdanih sajtova, a da najviše kolekcionara minerala ima u Americi.
“Njihovi prvi kolekcionari su bili Bendžemin Frenklin, Džej Pi Morgan i drugi, neki ugledni ljudi koji nisu bili rudarski inženjeri, niti su imali pristup sajtovima ruda. Kasnije se to raširilo kao neka vrsta hobija”, kaže Saša Obradović.

Pojašnjava da uz ovaj hobi vrlo zanimljivo ide priča o mineralima, o stenama, zapravo o našoj planeti Zemlji.
“Kada pogledate ovo, svima koji zbog, možda, nedovoljne moći imaginacije i dalje sumnjaju u naučne dokaze da iz nečeg nevidljivog ljudskom oku kao što je haos elementarnih čestica može da nastane uređen svet, preporučio bih da se pozabave mineralima”, kaže ovaj diplomata i kolekcionar.

Delovi kolekcije minerala sve češće napuštaju vitrinu kako bi u njima uživali i drugi.
“Nedavno sam bio na jednoj manjoj izložbi Srpskog geološkog društva u Beogradu sa 60 primeraka, a u novembru smo za 153. godišnjicu Valjevske gimnazije organizovali jednu veliku izložbu po klasama vrlo edukativnog manira za đake Valjevske gimnazije i za građane Valjeva”, kaže Saša i ističe da namerava da jednoga dana, kada više o kolekciji minerala ne bude mogao da se stara, “što prvenstveno znači da čisti prašinu”, da je podari nekoj našoj instituciji koja bi mogla propisno da je čuva.

Obradović nam na kraju kaže da mu angažovanje i briga o kolekciji minerala donosi poseban mir.

M.K.

