“Ljudska prava i zaštita životne sredine kao zajednička odgovornost: Dijalog za održivost” naziv je okruglog stola koji je Fondacija Centar za demokratiju u saradnji sa Nemačkom organizacija za međunarodnu saradnju (GIZ) juče organizovala u Valjevu. U panel diskusiji, koja je okupila predstavnike ovdašnje lokalne samouprave, biznis sektora, organizacija civilnog društva i sindikata, razgovaralo se o mogućnostima unapređenja zaštite radnih prava, ljudskih prava i životne sredine, uz primenu principa odgovornog poslovanja i saradnje svih zainteresovanih strana, zatim o relevantnoj međunarodnoj legislativi i primerima u praksi, kao i o važnosti informisanja i podizanja svesti o zaštiti ljudskih prava i zaštiti životne sredine u globalnim lancima snabdevanja. Takođe se govorilo o obavezama i potrebama kompanija u zaštiti ekoloških i radnih standarda, o ulozi sindikata i organizacija civilnog društva u rešavanju problema, kao i važnosti uloge lokalne zajednice kao partnera za očuvanje životne sredine.

Nataša Vučković, iz Fondacija Centar za demokratiju, govorila je važnosti insistiranja na multisektorskoj saradnji i dijalogu u celom procesu. “Potrebno je sa svim akterima razgovarati šta su rizici, kako oni mogu da se smanje, da se identifikuju problemi i da se prikupljaju primeri dobre prakse iz drugih gradova i drugih zemlja, da se vidi kako određeni problemi mogu da se reše i da se ta rešenja promovišu i ugrađuju u javne politike. Pored podrške dobrim praksama, i “uvozu” dobrih modela, vrlo je važno da se zalažemo da se reforme kojima se uvode standardi za zaštitu životne sredine, što pre uvedu, sprovode, kontorlišu i, na kraju krajeva, da se investira u te politike”, kazala je Vučković.

Sanela Bahtijarević iz Nemačke organizacija za međunarodnu saradnju (GIZ), kazala je da akcenat nije isključivo na tome šta država, lokalna samouprava i državne institucije mogu da učine u smislu regulative, već da se sve više pažnje obraća na to kako kompanije i preduzeća utiču na zagađenje životne sredine ili na smanjenje štetnih posledica zagađenja. “Od poštovanja životne sredine i ljudskih prava zapravo zavisi konkurentnost jednog preduzeća na tržištvu. Reputacija preduzeća zavisi od toga kako se ono bavi i suočava sa tim izazovima. Nemački zakon o dužnoj pažnji u lancima snabdevanja, kao i druge direktive i uredbe koje je donela Evropska unija, su okvir koji menjaju pravila igre u smislu da poslodavci, preduzeća i biznis sektor postaje odgovaran za prepoznavanje ekoloških i društvenih rizika, kao i za njihovo blagovremeno rešavanje. Svi ti propisi i zakoni na prvu zvuče kao izazov i problem za preduzeća, ali mislim da u velikoj meri otvaruju mogućnosti da preduzeća dalje razvijaju svoje prakse, da postaju konkurentnija, odgovornija i održivija”, istakla je Bahtijarević.

Tanja Lindell, projekt menadžer Responsible Business Hub-a koji je uz podršku i finansiranje GIZ-a pokrenut u okviru Privredne komore Srbije odmah po stupanju na snagu nemačkog zakona o dužnoj pažnji u lancima snabdevanja, kazala je da su pomenuti nemački zakon i slični zakoni u EU poslužili da se pokaže postojanje potrebe za donošenjem korporativne direktive na nivou cele EU, koja će stupiti na snagu 2026. godine. “Sve kompanije iz Srbije koje izvoze na tržište EU moraće da odgovore na iste zahteve. Zakoni o kojima pričamo su objedinili zahteve ljudskih prava i zahteve zaštite životne sredine i preneli su ih kako na svoje kompanije, tako i na kompanije dublje u lancu snabdevanja. Problem za naše kompanije jeste neujednačenost zakona na tržištima na koja plasiraju robu i naših zakona. Naše zakonodavstvo u različitim apsektima nije ujednačeno, a poseban problem je što se postojeći zakoni nedovoljno primenjuju, ne poštuju, ili nisu dobro postavljeni, a ne postoji ni infrastrukturna podrška kompanijama da prate te zakone. U Privrednoj komori smo se zauzeli da prvo radimo na edukaciji kompanija kako samostalno mogu da razumeju sve te direktive, da znaju šta su njihove obaveze, ali da znaju i šta su njihova prava”, kazala je Lindell.

Jovan Protić, nacionalni koordinator Međunarodne organizacije rada, istakao je da nemački zakon u članu 2 prepisuje 10 fundamentalnih konvencija koje je prepisala Međunarodna organizacija rada te da se tako ojačava nadzor nad njihovim sprovođenjem u Srbiji. “Dodatna vrednost koji ovaj nemački zakon donosi je to što se to pravo širi i na civilni sektor. Tako da od sada i organizacije civilnog društva mogu da ukažu na eventalni problem sa radnim pravima i sa životnim sredinom u koje komoanije upadaju usled svog poslovanja i da na taj način njima zapreti neka vrsta sankcije kroz biznis od njihovih naručilaca posla iz Nemačke. Kompanije će od 2026. godine biti u obavezi da poštuju ovu legislativu jer će pritisak za to dolaziti kroz biznis sektor. U slučaju ne poštovanja tih fundamentalnih prava bilo u oblasti radih prava ili zaštite životne sredine rizikujete da dođete pod penal vaših naručioca posla iz Nemačke i cele EU od 2026. godine, tako što ćete platite kaznu ili biti isključeni iz lanca snabdevanja”, rekao je Protić.

Miloš Miljković, izvršni sekretar UGS Nezavisnost, napomenuo je da imaju dobru saradnju sa organizacijama civilnog društva koje su uključene u promociju nemačkog zakona o dužnoj pažnji u lancima snabdevanja. “Mi ovaj nemački zakon vidimo kao jedan dodatni mehanizam koji nam omogućava da kada nam izostane mogućnost da se problem reši našom nacionalnim zakonodavstvom, da posegnemo za njime i kao tim dodatnim mehanizmom rešimo neki problem sa kojim se susrećemo u kompanijama na koje se taj zakon odnosi”, kazao je Miljković najavljujući da će UGS “Nezavisnost” tražiti od svih kompanijama u kojima su sindikalno organizovani, a koje potpadaju pod ovaj nemački zakon, da se uspostavljeni žalbeni mehanizmi prevdu na srpski jezik, kao i da će uz saradnju sa GIZ-om insistirati na osnivanju centra za kompetencije za sindikate.

Gradsku upravu Valjevo na okruglom stolu predstavaljao je Miroslav Pimić koji se zahvalio organizatorima što su izabrali Valjevo da bude grad domaćin ovog dijaloga sa vrlo važnom temom. “Naša jedinica lokalne samouprave ima izuzteno dobru saradnju sa kompanijama koje rade na teritoriji grada Valjeva. Ponosni smo što imamo i nemačke investitore, iz Austrije, Slovenije, Francuske i Kine. Problemi u oblasti zaštita životne sredine su vrlo jasni i vrlo definisani. Lokalna samouprava je uvek u najtežoj poziciji, jer “za sve je odgovorna i za sve je kriva”. Mi kroz saradnju sa međunarodnim institucijama pokušavamo da rešimo većinu problema, kako na lokalnom nivou, a isto tako znamo da zaštita životne sredine doprinosi na globalnom nivou – smanjenje emisije štetnih gasova. Posebno bih istakao našu dugogodišnju saradnju sa GIZ-om. Od više projekata koje sprovodimo zajedno, najznačajniji su akcioni planovi za održivu klimu i energiju. SECAP je strateški dokument koji obuhvata sve segmente zaštite životne sredine. GIZ je podržala grad, dobili smo finasijsku, ekspertsku i drugu pomoć. U projekat smo ušli 2021. godine, a 2024. ga završili. Bio je javni uvid i javna rasprava i očekujemo sad u februaru da će na sednici Skupštine grada biti usvojen”, kazao je Pimić.

Vladimir Radosavljević iz valjevskog udruženja iRevolucija podsetio je da je iRevolucija proteklih 5 godina organizator događaja Climathon i da su za poslednji Climathon, održan u oktobru prošle godine, uputili poziv lokalnim kompanijama za učešće i ostvarivanje dijaloga, ali da su naišli na “zid ćutnje”, te da smatra da je ovim okruglim stolom napravljen značajan korak napred. Naveo je četiri najvažnije ekološke teme koje “ubijaju građane Valjeva”: aerozagađenje, zagađenost vodenih tokova, primenjena geološka istraživanja, odlaganje otpada. “Dan danas mi nemamo sankcije za određene zagađivače. Smatramo da postojeći zakoni u oblastima o kojima pričamo nisu toliko loši, koliko je zapravo loša njihova primena. Neophodan je konstanan dijalog i konstantno pomeranje jednog koraka za korakom. iRevolucija je ove godine izradila preporuke, i to radi četiri godine za redom, i predala ih lokalnoj samoupravi tražeći da se u Plan inspekcijskog nadzora za 2025. uvrste kompanije Krušik, Hangrohe, Gorenje, Bizerba i dr. Međutim, proverili smo, u tom Planu tih kompanija nema”, istakao je Radosavljević.

Jana Aćimović Planojević iz iRevolucije govorila je na koji način organizacije civilnog društva preuzimaju ulogu onih čija je obaveza i odgovornost da to rade. Istakla je da je HK Krušik identifikovana kao jedan od najvećih zagađivača u gradu Valjevu i da je nakon podnošenja prijave iRevolucije za privredni prestup “Krušik” pravosnažno proglašen odgovornim i novčano kažnjen. “Nažalost, kompanija Krušik je nastavila da se ponaša neodgovorno i apsolutno nije preduzela ništa kako bi se stanje poboljšalo. Tako da smo mi ponovo podneli prijavu za period koji nije obuhvaćen prethodnom prijavom i taj postupak je u toku. Dakle, to u neki načini kako se može boriti protiv ovakvih kompanija, oni su možda dugotrajni i spori, ali važno je preduzeti ono što je do nas da ipak stanemo na put ovakvom neodgovornom ponašanju”, naglasila je Aćimović Planojević.

Slavica Pantić iz valjevskog Lokalnog odgovora, izrazila je žaljenje što ovo udruženje nije prepoznato i pozvano od strane organizatora da bude učesnik ovog okruglog stola. Ona je, između ostalog, posebno ukazala na nedavni problem sa požarom na gradskoj deponiji, kao i na podatak koji je Lokalni odgovor već iznosio u javnosti da nemačka firma Hansgrohe, koja u svom procesu proizvodnje ima galvanizaciju i livenje, ima izgrađeno postrojenje bez građevinske dozvole. “Na ovakvo stanje životne sredine u Valjevu, svaka aktivnost koja doprinosi zagađenju, a za koje nismo sigurni da će biti kontrolisano, je vrlo opsana stvar. To je naše iskustvo sa nemačkom firmom. U Srbiju se ne poštuju ni srpski zakoni, a kamoli nemački. Problem je što organi vlasti ne kontrolišu biznis valjano u svom delovanju”, rekla je Pantić.

Jedan od retkih predstavnica brojnih kompanija koje su se obratile na okruglom stolu je Rada Tomić, vođa tima Global Quality Hub-a u kompaniji Bizerba, koji se upravo bavi pitanjima kvaliteta, održivosti, usklađenosti prizvoda i zaštite zivotne sredine. “Sve više je zahteva sa tržista kako zakonskih, tako i od dobavljača koji se odnose na sve u grupi kod velikih kompanija bez obzira na kojoj lokaciji se nalaze fabrike. Slično je i sa usklađenosti proizvoda, gde se zahteva transparentnost proizvoda u vezi sa opasnim materijama u proizvodu, pa je tako u pripremi izvestaj za Kanadsku agenciju za zaštitu životnu sredinu u vezi sa sadržajem PFAS-a, kancerogenih materija sa hroničnim dejstvom za sve proizvode isporuče na tržište ove zemlje od 2023. godine, rok za ovaj izveštaj je 29. januar 2025. godine. Kako bi izveštaji koji si se odnose na održivost, bili kvalitetno urađeni i sadržali sve informacije, neophodno je da svi u lancu budu uključeni i kontinurano rade na poboljšanjima. Sigurno je da se u budućnosti očekuje od proizvođača da u svakom trenutku mogu da pruže informacije o tome koje opasne materije se nalaze u proizvodu i u kojoj meri proces proizvodnje utiče na životnu sredinu”, istakla je Tomić.

Olivera Erić, HR direktor kompanije Gorenje Hisense Valjevo, predočila je da ova kompanija izuzetno vodi računa o poštovanju standarda vezanih za ekologiju i bezbednost zaposlenih, kao i da se sprovode brojni auditi za određene sertifikate koji se odnose na zaštitu ljudskih prava, kako zaposlenih u kompaniji, tako i njenih dobavljača i subkontraktora. “Naša kompanija gleda sa tog aspekta da se ispoštuje ne samo ono što traži naše lokalno zakonodavstvo, već i mnogo šire. Svi ti standradi se redavno proveravaju, takođe postoje i interni i eksterni proverivači, i uvek se to preisputuje i obnavlja. Naša kompanija mora sve te standarde da ispunjava jer izvozimo na tržište Nemačke, EU i ostatka sveta”, rekla je Erić.

U panle diskusiji učestvovala je i Gordana Savić iz Užičkog centar za ljudska prava i demokratiju, koja je iznela probleme vezane u oblasti zaštite životne sredine u Užicu, gradu koji je, prema njenim rečima, od jednog lepog i čistog grada došao do “gradića smrdića”, u kojem “ništa ne funkcionioše onako kako bi trebalo” i u kojm su svi koji žive u Užicu “podjednako krivi za takvo stanje”.

Dat je predlog da se za 9 meseci održi još jedan okrugli kako bi se nastavilo sa dijalogom na istu temu, ali u proširenom sastavu, sa učešćem više kompanija koje treba da govore koji su to izazovi i problemi sa kojima se suočavaju a vezano za ljudska prava i zaštitu životne sredine. Predstavnici HK Krušika se, nažalost, nisu odazvali na poziv za učešće u panel diskusiji ovog okruglog stola koji je organizovan u Valjevu.

