
Studenti Državnog univerziteta u Novom Pazaru, koji su 16. oktobra započeli marš pod nazivom “16 dana za 16 žrtava”, stigli su sinoć u Valjevo, desetog dana svog pešačkog pohoda od Novog Pazara do Novog Sada.

Njihov dolazak u grad na Kolubari obeležen je veličanstvenim i dirljivim dočekom priređenim uz crveni tepih, bakljadu, vatromet i more emocija.

Nekoliko hiljada građana iz Valjeva i drugih gradova Srbije, okupljenih u Ulica Vuka Karadžića, od pošte do mosta ka Tešnjaru, dočekalo je studente uz aplauze, pesmu, zagrljaje i suze radosnice.

Izražena je podršku ali poštovanje akademcima koji su odlučili da šetnjom dugom 400 kilometara odaju počast za šesnaest stradalih u padu nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici.

Nakon svečanog dočeka ispred Valjevske gimnazije, okupljeni su se preselili na Gradski trg, gde je održan protestni skup koji je do poslednjeg mesta ispunio centralni gradski prostor.

Amar, student iz Novog Pazara, zahvalio se građanima na “najboljem dočeku koji su imali” i podršci učesnicima marša.
“Mi smo krenuli takoreći goloruki, krenuli smo u ovaj pohod bez ičeg. Sve stvari koje trenutno imamo su nam doneli upravo građani Srbije koji su nas presretali da nam daju da jedemo, da pijemo, koji su nam svake večeri obezbeđivali smeštaj i da nije vas, mi bismo spavali pod zvezdama. Ne možete da shvatite koliko sam lično ponosan što imam ovakve građane u svojoj zemlji i ovakve studente u svom gradu. Oni su pešačili sa povredama, sa žuljevima, po kiši i pljuskovima. Pljuskovi mogu da ugase požare, ali vatru u našim srcima da stignemo do Novog Sada sigurno neće. Da nije građana i mojih saboraca, kolega i kompanjona, sa kojima delim flašu vode, parče hleba i iste želje, pa i isti cilj da stignemo 1. novembra u Novi Sad, ne znam kako bih psihički i fizički ovo izdržao. Hvala vam svima na ovom dočeku i sve što radite za nas, a pre svega za ovu državu, jer samo zajedno možemo da promenimo stvari koje nam smetaju, koje su loše po sve”, poručio je ovaj student iz Novog Pazara prilikom obraćanja na Gradskom trgu u Valjevu.

Milena Orubović iz Kosjerića podsetila je na težinu puta i simboliku marša studenata iz Novog Pazara, ističući važnost zajedništva i kolektivne solidarnosti.
“Znamo li koliko koraka stane u tih 400 kilometara, koliko žuljeva, koliko krvi, koliko otečenih nogu? Ovi mladi ljudi su svoju rutu izmenili i izabrali su je svesno jer znaju kroz šta je prošao i Kosjerić u onom izbornom danu i kroz šta ste vi Valjevci ovde prošli. I njih, kao i sve nas bole ona naša deca Valjeva koja su probijana na ulici. Idući svojim putem da odaju počast žrtvama u Novom Sadu, oni svraćaju u gradove gde se prisećaju svih prebijanih, pohapšenih, svih zlostavljanih i maltretiranih. Njihova počast žrtvama ne završava se na 16 minuta ćutanja, njihova snaga i volja traži odgovornost kriminalaca. Oni su ona generacija koja traži da svako odgovara za svoje zločine nad ovim narodom napaćenim, i oni su generacija koja će to dobiti, ali mi moramo da im pomognemo da stojimo uz njih”, rekla je Milena Orubović.

Potpukovnik policije Vladimir Janković iz Valjeva, koji je dao otkaz odbijajući da izvrši naređenje da “popisuje” svoje sugrađane na skupovima u 11:52 ispred Valjevske gimanzije, uputio je prisutnima tople reči dobrodošlice.

Janković je pročitao adaptiranu verziju pesmu “Proljeće” Vitomira Nikolića izražavajući poštovanje prema hrabrosti i posvećenosti studenata učesnika marša:
…Studentima ja moram, kao otac
reći nešto toplo u ovaj dan plavi
studentima – tom divnom zrnevlju života
što je cvokotalo s nama na mećavi.
Oni su s nama zebli ispod streha
oni su voljeli i ovo golo granje,
zato, moj pozdrav, vesela grudvo smjeha
gospodo studenti, moje duboko poštovanje!”

Predstavljajući se da nije nikakav gospodin, već čovek seljak i zemljoradnik, Dragan Simović iz udruženja “Ne damo Jadar” govorio je o važnosti borbe protiv otvranja rudnika, očuvanja prirode, istorije i zajedništva, ističući da hrabri koraci mladih ljudi ostavljaju trag širom Srbije.
“Kažu da je rudarenje budućnost, a ja im kažem jedino poljoprivreda je obnovljivi rudnik koji daje život i hranu. Posadiš mrtvo seme a ono poraste i da ti plod, nahrani te, a ti si u to uložio ljubav. Svi mi ovde imamo jedan cilj, a to je ljubav za bolje sutra i za bolju zemlju. Ima nešto dobro što je ova vlast uradila i za to im hvala, a to je samo jedno – njihovim glupostima, rasprodajom naše Srbije ujedinila nas je i vratili smo se sebi. A, ta ljubav mora da nas nedri do kraja, do konačne pobede, da vratimo ono što je naše. Jedan pametan čovek je jednom rekao, opasno će biti kada lopov počne da brani ono što je godinama krao. Mi sad živimo to vreme. Neće biti ova borba laka, ali se ne smemo predati”, naglasio je Dragan Simović, poljoprivrednik iz Dobrinje.

Na protestu na Gradskom trgu obratio se i Marko iz organizacije “Student u svakom selu”, koji je pozvao građane da u ponedeljak dočekaju šetače iz Zapadne Srbije i da ih isprate u utorak kada kreću iz Valjeva ka Novom Sadu, preko Šapca i Rume.


